Jedan od trenutno najangažovanijih srpskih kaskadera Slaviša Ivanović iza sebe ima preko 150 domaćih i stranih projekata. Sarađivao je sa najznačajnijim imenima filmske industrije u našoj zemlji, ali i inostranim zvezdama poput Pirsa Brosnana, Rejfa Fajnsa, Selme Hajek… Slaviša, kao i ceo tim Srpske kaskaderske agencije, su među najboljim kaskaderima na svetu, o čemu govore i brojne medalje osvojene na svim međunarodnim takmičenjima u toj oblasti, a 2014. godine su osvojili kompletno prvo mesto u svim kategorijama. Zamolili smo Slavišu da sa nama podeli svoj uzbudljiv put, otkrije nam nam da li se nekad plaši dok izvodi najopasnije kaskade i objasni kako se postaje kaskader.
Šta te je privuklo da postaneš kaskader, zašto si odabrao da se baviš baš tom profesijom? Kako si dobio prvi angažman na filmu?
Sve je počelo tako što sam krenuo da vežbam aikido kod majstora Željka Božića za kog se kasnije ispostavilo da je profesionalni kaskader kod čuvenog Slavoljuba Plavšića Zvonceta.Ubrzo sam, na Željkovu preporuku, počeo s njim da treniram kaskaderske veštine kod Zvonceta.Moj prvi angažman bio je na jednom studentskom filmu, bilo je nekoliko filmova koji nikada nisu završeni i nakon toga Ubistvo sa predumišljajem, a sve što je usledilo potom je deo divnog iskustva i moje filmografije.
Postoje li neke osnovne veštine i osobine koje neko treba da poseduje da bi se bavio ovim poslom? Ima li mesta za strah? Postoji li nešto što ti nikad ne bi uradio/smeo da uradiš i da li si neku scenu morao da odbiješ?
Po kriterijumima koje je Zvonce postavio prema načinu rada u SAD u Jugoslovenskom udruženju kaskadera, a potom i u Srpskoj kaskaderskoj asocijaciji, koja je zadužena za prijem i obuku novih kandidata, svaki kandidat mora da ima majstorsko zvanje iz borilačkih sportova ili da je osvajač zlatnog odličja sa međunarodnih takmičenja iz sportova koja nemaju pojasovanje. Kada kandidat prođe kasting koji traje 3 dana sledi probni period od 4 meseca nakon kog kandidat postaje student na obuci koja traje tri godine. Bez ovoga se ne može dobiti kaskadersko zvanje.Kaskadere ne privlači opasnost već veština uvežbana do perfekcije tako da prevazilazisportske zahteve.
Kada je strah u pitanju, ja se zapravo najviše plašim toga što se nažalost ničega ne plašim. Zato nikada nisam ni odbio da snimim neku scenu, ali je bilo kaskada koje nisu realizovane zbog manjka budžeta koji je potreban za izvođenje, odnosno opreme i materijala koji su potrebni da se kaskada izvede na bezbedan način.
Kolliko članova je broji SKA tim? Kako neko postaje clan SKA tima? Koja je razlika izmedju Srpske kaskaderske asocijacije i Srpske kaskaderske agencije?
U sistemu Srpske kaskaderske asocijacije trenutno je aktivno 30 kaskadera, i to 20 univerzalih koji pokrivaju minimum 12 specijalnosti, i 10 specijalista, jedan koordinator i tri asistenta koordinatora. Član se postaje posle završene obuke koju organizuje Asocijacija kroz svoj profesionalni odsek. Svi naši članovi su multidisciplinarni sportisti, osvajači medalja na evropskim i svetskim takmičenjima, pa čak i učesnici viteških turnira. Prijemni ispit je uvek u septembru i voleli bismo da proširimo članstvo na gradove širom Srbije. Razlika između Asocijacije i Agencije je kao na primer između Fudbalskog Saveza i fudbalskog kluba. Agencija preporučuje kaskadere produkcijama i sprovodi izvedbu obuke, dok Acocijacija brine o unapređivanju i proizvodnji novih, i usavršavanju postojećih kaskadera u zemlji i inostranstvu, promovisanju i zaštiti kaskaderstva u Srbiji kao i saradnju sa kaskaderskim asocijacijama u drugim zemljama i međunarodnim srodnim organizacijama.
Kaskaderstvo u Srbiji je najlepša kombinacija američke detaljne pripreme i ruske tvrde kaskade što nam je bio ikompliment Mike Massa na zajednički rad na pripremama za Seal Team.
Kako izgleda proces pripreme za neku scenu od trenutka kada saznaš šta moraš da uradiš do njene realizacije?
I ja kao i ostali počinjem prvo sa čitanjem scenarija, potom sledi razgovor sa rediteljem, razgovor sa sektorom produkcije koja odobrava ili ne odobrava materijalno tehnička sredstva i budžet, a ako odobri pristupa se izradi kaskaderske razrade i pripreme opreme, kao i usklađivanje sa ostalim sektorima koji učestvuju u izradi i izvedbi te scene.Onda dolazi uvežbavanje u kaskaderskoj sali, pa uvežbavanje na samom setu, često sami uradimo i predlog kadrova i montažu borbe, ina kraju finalna izvedba uz sve potrebne mere zaštite.
Koja je bila najopasnija scena koju si snimio?
Vožnja u kabrioletu marke Lada na svetskom takmičenju 2014 u Rusiji. Ispod sedišta je bilo postavljeno eksplozivno punjenje koje je u toku vožnje na moj pritisak trebalo da eksplodira i digne me u vazduh – što se i desilo. Poleteo sam do visine od oko 3 metra u vazduh zapaljen i potom sleteo na zemlju. Kad sam ustao i dalje sam goreo, ali sam brzo došao na tačku gašenja. Prošao sam bez i jedne ogrebotine, ali mi je od eksplozije tri dana zvonilo u ušima. Te godine smo osvojili totalnu šampionsku titulu u svim kategorijama.
Međunarodna kaskaderska akademija ti je dodelila specijalnu akademsku titulu, koja je dodeljena i Džekiju Čenu, Stivenu Sigalu i Arnoldu Švarcengeru. Šta je potrebno da bi neko poneo takvo priznanje?
Samo počasno priznanje i titula Akademik kaskaderske umetnosti znači da mogu da obučavam, odnosno “proizvodim” međunarodno priznate kaskaderske koordinatore, što je najviše zvanje među kaskaderima na filmu. Do tada sam obučavao kaskadere koji rade na pozicijama univerzalnih kaskadera. Pored toga, titula mi je omogućila i prijem u rusku Prometeus Akademiju kao i podizanje stepena članstva na najviši nivo u holivudskoj kaskaderskoj akademiji gde sam jedan od članova koji glasaju za kaskaderske oskare Taurus Awards.
Šta ti je donelo ovo priznanje?
Velike benefite u inostranstvu i mogućnost za osnivanje međunarodno priznate kaskaderske Akademije, pošto smo do sad imali međunarodno priznatu kaskadersku školu, tako da svi sadašnji i budući polaznici SKA stiču veštine koje su na svetskom nivou.
Bio si angažovan i na velikom broju domaćih projekata, ali i holivudskim i bolivudskim ostvarenjima. Možeš li da uporediš saradnju sa kolegama iz SAD, Irana, Rusije, Bugarske…?
Iskustva su različita. Američke kolege imaju detaljnu pripremu i razradu svih kaskaderskih zadataka, i rade mekšu vrstu kaskade. Rusi rade mekšu pripremu dok izvode tzv. tvrdu kaskadu. U Srbiji dolaze i rade kaskaderi iz drugih zemalja, ali za razliku od mnogih mi smo redovni učesnici na svetskim kaskaderskim takmičenjima. Imamo desetak nosilaca medalja, a 2014. smo osvojili totalno prvo mesto u svim kategorijama. Postoje timovi koji rade mekše kaskade, iako nisu kaskaderi, ali zna se koji su svetski standardi u obukama i mere zaštite od povređivanja zbog kojih ih ne treba mešati sa profesionalnim kaskaderima.
Kako ste održavali kondiciju za vreme covid-19 pandemije?
Po izbijanju pandemije filmski set smo zamenili volonterskim radom u opštinskom centru za pomoć ugroženim grupama i radili na distribuciji humanitarne pomoći. Inače smo često uključeni u različite humanitarne aktivnosti. U svojoj filmskoj karijeri nikada nisam imao duže od 4 dana odmora, pa tako ni sada u pandemiji. Kako su sve filmske ekipe ostale bez posla osnovali smo i naš kasaderski fond kako bi ljudi imali neke plate. Već u drugom mesecu, kako su slabile mere vratili smo se treninzima, i sada smo spremni za nastavak projekata.