Digitalkraft: Spoj novih tehnologija i tradicionalne umetnosti oživeli su „Seljane“ na velikom platnu
Digitalkraft je pionir među domaćim VFX studijima sa odličnom reputacijom kada je u pitanju rad na projektima za američko tržište reklama i zabave, kao i regionalnih TV serija. Ambicije vezane za celokupan spektar postprodukcijskih usluga proširene su i na koprodukciju žanrovskih filmova na engleskom jeziku i nagrađivane kratke animirane filmove. Iskorak u dugometražne animirane filmove bio je značajan ne samo za studio, već i za širu kreativnu zajednicu. Sa timom Digitalkrafta razgovarali smo o njihovoj poslednjoj zapaženoj koprodukciji - slikanom animiranom filmu „Seljani“, koji je osvojio simpatije publike obećavajući da će ostaviti značajan trag i u svetskoj kinematografiji.
Koje aspekte produkcije filma smatrate posebno uspešnim?
DK Tim: Srpska škola slikarstva neguje i stvara izuzetne slikare, za razliku od umetničkih programa u drugim evropskim zemljama koji stavljaju veći akcenat na modernu tehnologiju. Prilika da slikari napreduju u ovakvom projektu, prevazilazeći tržišne izazove, donosi ogromnu radost. A činjenica da smo obezbedili rana partnerstva i producirali film koji obuhvata 200.000 sati slikanja i 40.000 ulja na platnu svedoči o uspehu našeg tima.
Možete li detaljnije da objasnite saradnju između filmskih stvaralaca i slikara i kako su njihovi individualni stilovi integrisani u ukupni vizuelni narativ?
DK Tim: Produkcija „Seljana“ počela je snimanjem kompletnog materijala sa glumcima, koji je u potpunosti montiran pre nego što je isporučen slikarima. Supervizori slikanja kreirali su takozvane ključne kadrove za najznačajnije snimke. Slikari širom studija u Poljskoj, Litvaniji, Srbiji i Ukrajini pridržavali su se stila unutar unapred podešenog ključnog kadra. Ovo je ilustrovalo glavni izazov, a to je harmonizacija slikarske tehnike zasnovane na akademskom realizmu. Finalna verzija filma na kraju je dobijena spajanjem složenih emocionalnih i mentalnih stanja likova od strane više umetnika.
Stvaranje igranog filma koji se u potpunosti sastoji od slikanih kadrova je nesumnjivo ogroman poduhvat za svaki studio. Koje su bile neke od najznačajnijih odluka koje ste doneli tokom produkcije, kako tehnički tako i umetnički?
DK tim: Ovo je bio monumentalni zadatak. Pretprodukcija je podrazumevala konkurs, u saradnji sa srpskim umetničkim fakultetima, koji je rezultirao odabirom 25 slikara od 300 prijava. Sledeće tri godine zahtevale su vešt nadzor i sinhronizaciju. Poljskom produkcijskom timu smo na dnevnom nivou isporučivali značajnu količinu slikanih kadrova. Kao rezultat toga, vođe timova i slikari morali su marljivo da sarađuju, da komuniciraju sa mnogo materijala i primenjuju komentare i traže izmene. Rad bez pouzdane tehničke strukture bio bi nemoguć. Svaki od slikara radio je u posebnoj radnoj stanici za animaciju slikanja koja sadrži opremu za projekciju slike uživo i slikanje uljanim bojama. Povrh toga, Digitalkraft je osmislio i proizveo izgled seta (okruženja) filma, koristeći Unreal Engine, pošto su glumci prvobitno snimani na zelenom ekranu.
Osnovna umetnička vrednost „Seljana“ je u tome što odražava stilove i u književnosti i u slikarstvu tog doba. Pretpostavlja se da je tome doprineo kulturni pejzaž svih koprodukcijskih zemalja (Poljske, Litvanije, Ukrajine, Srbije) svojim umetničkim nasleđem. Koji su bili ključni tematski elementi koji su vas kao producente približili konačnom bioskopskom narativu?
DK Tim: Film je okupio slovenske zemlje, obeležene dubokim osećanjem tradicije u seoskom životu i umetničkim prikazima kulturnog nasleđa i zajedničkim impulsima u ovom delu Evrope. Realizam je u ovim zemljama prikazivao često težak položaj ljudi na selu u suživotu sa prirodom. Poljski slikari su crpeli inspiraciju od u njihovoj sredini vrlo uticajnih umetnika kao što su Jozef Marian Chelmonski, Leon Jan Wyczołkowski i Jan Stanisławski, dok su srpski slikari nalazili reference u delima Uroša Predića, Paje Jovanovića, Milana Popovića i Miloša Tenkovića. Ovi različiti uticaji su se spojili kako bi oblikovali bioskopski narativ ukorenjen u zajedničkim motivima i kulturnom bogatstvu.
Da li se osećate ohrabrenim da u budućnosti preuzimate više dugometražnih projekata?
DK tim: Pre i tokom rada na „Seljanima“, Digitalkraft se odvažio da sa postprodukcije slike, napravi sledeći korak koji podrazumeva razvoj i produkciju animiranih, igranih i dokumentarnih filmova. Koproducirali smo dugometražni igrani film „Odjednom“ Melise Onel, koji je debitovao na filmskom festivalu u Tokiju (2022). U fazi dodatnog finansiranja je dugometražni igrani igrani film „Kćerka“ Vladimira Blaževskog, dok je kratki igrani film „Maroko“ Staše Bajac u fazi postprodukcije. Dobili smo podršku Filmskog centra Srbije za svaki projekat na kome smo do sada radili i svakako nas to inspiriše da nastavimo sa dugometražnim produkcijskim radom.
Da li biste se složili da postoji tematski okvir koji povezuje junakinju vaše produkcije Jagnu i Barbie, posebno uzimajući u obzir da se pojavljuju na bioskopskom platnu iste godine?
Od Barbinog predstavljanja bilo je dosta polemike o njoj, i to je jedan od najzamršenijih kulturnih fenomena, a za Jagnu možemo reći da je ona neka vrsta slovenske Barbike u toj raznolikosti interpretacija. Ukratko, verujemo da su Jagna i Barbi više kao refleksije nas samih u određenim istorijskim kontekstima.